DENIS, DENIS, DENIS…

«KAD DOĐE JESEN,
SA SVOJIM HLADNIM,

SNEŽNIM VETROVIMA,
SA SVOJIM JUTRIMA PUNIM ZVEZDA,

I KADA VETAR BUDE OBRAO ŽUTO LIŠĆE,

NE ZABORAVI DA ONO PADA I
PO MOM GROBU».


 

 

 

1 komentar

  1. Draga Nevenka,
    Ponekad ostanemo bez riječi zbog silne boli…Ja sam trenutno nijema, ne znam šta bih rekla…Zato ču citirati Mešu Selimovića:
    Trebalo bi ubijati prošlost
    sa svakim danom što se ugasi.
    Izbrisati je, da ne boli.
    Lakše bi se podnosio dan što traje,
    ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
    Ovako se miješaju utvara i život,
    pa nema ni čistog sjećanja
    a ni čistog života.

Komentariši