Pre tacno godinu dana Tuzla je izgubila jos jednog predivnog sugradjanina -COVEKA – dr Gordanu Kovacevic.
Vest o gubitku ove drage osobe, koju je i moj Denis izuzetno postovao i voleo, bila je teska, preteska…
Denis je uvek sa odusevljenjem pricao o Goci, a i Goca je obozavala Denisa.
Zblizio ih je zajednicki rad u projektima humanitarnih organizacija (EMAUS, UNICEF…).
Bila je zaista cast poznavati dr Gordanu Kovacevic.
Izuzetno plemenita i svestrana osoba, iskren prijatelj, profesionalac i veliki humanista, osobine koje sve redje susrecemo, posebno u njenoj profesiji…
Da… to je dr Gordana Kovacevic – COVEK u pravom smislu te reci.
Nazalost, Goca je iznenada izgubila svoju poslednju bitku – bitku sa teskom bolescu.
Preminula je 02.07.2009.godine u Italiji, gde je otisla puna optimizma u izlecenje.
Pocivaj u miru prijateljice draga…neka Ti je laka zemlja.
Kazu da postoji bog…
Ako postoji, onda je jako, jako nepravedan i sebican.
Uzima – otima NAJBOLJE.
.–
.
Zvezde nas gledaju s neba.
Njihov sjaj je vecan, besmrtan.
Uvek su tu…i kad ih ne vidimo, jer zvezde ne umiru nikada.
Jedna je Gocina…uz Denisovu…znam sigurno.
I uvek ce biti tu… dve zvezde…besmrtne.
Nocu kad gledam nebo, trazim ih… i sapcem stihove koje je Denis voleo:
.
"…Poslednji rubovi beskraja
tek su pocetak beskrajnijeg.
tek su pocetak beskrajnijeg.
Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.
ne zna za kratka znanja.
.
Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja…"
(«Besmrtna pesma»)
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja…"
(«Besmrtna pesma»)
.
Draga moja Goco cuvaj mi Denisa, dok ja ne dodjem…
Neka im je laka zemlja , sve ostalo je za cutati i plakati .