Zvao si me sine? Nocas, u snu, videla sam Te…zvao si me…
A danas, veceras…61 mesec kako smo Te na rukama izneli iz stana…
Zvala sam Te, da ne bi ponovo pao u sok, a Ti ?
Ti si odgovarao cudne reci : ”tu sam”, ”tu sam”…
Nikada se vise nisi vratio kuci…iz one kuce mraka – UKC-a…
Nikada.
.
Cekaj me sine…cekaj…samo da zavrsim nesto…
Cekaj me i ja cu sigurno doci, samo me cekaj…bas kako kaze Tvoja
omiljena pesma…i Tvoja omiljena melodija.
.
Plačem.
Tako tužno. I tako prokleto nepravedno..
Da, prokleto nepravedno, prokleto…
Sta dalje? Cekati…i izgubiti razum cekajuci pravdu?
Ne, nadam se da necu…
Jos uvek vladam sobom, jos nisam upotrebila ni jednu tableticu za smirenje, niti cu. Zelim sve, sto je bilo i sto ce biti, docekati i ispratiti potpuno svesno…bistre glave. Koliko god nas oni, nas obicne gradjane BiH, izludjivali…
ONI – KORUMPIRANI I TRULI VLASTODRSCI.
Gospođo Nevenka, moje iskreno saučešće, jako tužno …
Hvala abazovicasim.
Da, jako tuzno…i nepravedno, nepravedno, nepravedno…
” Covek umire,
a nije se cestito ni rodio ”
(From)
žao mi je.
držite se. 🙁
Eh smijaLo, drzim se, drzim jos uvek. Moram…
Jako mi je zao :(((