DENIS – 64 MESECA …

5 komentara

1. “Sreća mi je blaga bila
   al’ je sreća vječna mijena
   tužnu me je ostavila.
   Nikad više neću njena
   ugledati lice mila” (M. Cervantes)
   Ostala nam je tuga i sjećanje, ostalo nam je da brojimo dane, mjesece i godine bez najdražih bića, da zamišljamo kako bi bilo da su tu, kako je trebalo biti… i ostala nam je borba za “pravdu”…
   Voli vas
   Gordana

   Prijavite se da biste komentarisali

2. Borba za pravdu i opstanak nas samih….

   Nije lako …. znam…

   A nista ga vratiti ne moze,to je ono sto boli najvise… :'(

   Prijavite se da biste komentarisali

3. Draga gospodjo,
   Teško mi je naći adekvatne riječi… Mislim da u životnim zbivanjima kad dijete premine prije majke jedino vjera u Boga istinski pomaže, kao i otvaranje srca prema drugoj djeci koja možda nemaju roditelja da ih voli i da se brine o njima.
   Lijep pozdrav iz Sarajeva.
   Dr.S

   Prijavite se da biste komentarisali

4. salai me je uputila na ovaj blog…znam kako ti je…govore da je svakim danom lakse, ali nije…govore da bol jenjava, lazu…bol je isti samo sa vremenom naucimo da ga potisnemo…i samo kada smo sami dozvolimo da tiha suza sklizne niz obraz… Zao mi je…

   Prijavite se da biste komentarisali

5. Božijoj kazni još niko nije izmakao. Na sličan i tragičan način sam ostala bez mame. Dugo sam osjećala krivicu. Što nismo otišli u drugu bolnicu? Kako nisam vidjela neke stvari? Zato što su nas uvjerili da je sve u redu i pod kontrolom.
   Nikad sebi nisam oprostila.Jedan život je ugašen a mojoj familiji je ostala živa rana. Iz svog srca Vam želi da uspijete to što ste započeli i da krivci ne izmaknu ni zemaljskoj kazni.Samo me zanima kako uveče zaspiju i kakve snove sanjaju?

   Prijavite se da biste komentarisali