DENIS – 7 GODINA… trazim Te medju zvezdama…

219842 Denis u srcu 300 260

“Od mene do njega moze se samo mostom duge.

Od mene do njega moze se samo jezerom mesecine.

Od mene do njega moze se samo srebrnom i strmom stazom ptice.

Mostovi, reke i staze, kojima ljudi hode, oko njega obilaze.

On je kao suncevo plameno ostrvo odvojen sjajem od svega sveta.”  (D. Maksimovic)

3 BH Glas 23 07 2012 7 godina 700
“BH Glas”, 23.07.2012. 

I kaktusi na balkonu su procvetali –  SEDAM cvetova na SEDMU godisnjicu Denisove smrti…

4 25 07 12 100 5091 7 cvetova kaktusa 350 350

3 komentara

  1. Draga Nevenka,
    Svakog 25-og mislim na vas i žao mi je što nisam bliže…
    Umjesto cvijeća za Denisa jedna pjesma:

    REMEMBER ME…

    Remember me when flowers bloom
    Early in the spring
    Remember me on sunny days
    In the fun that summer brings

    Remember me in the fall
    As you walk through the leaves of gold
    And in the wintertime – remember me
    In the stories that are told

    But most of all remember
    Each day – right from the start
    I will be forever near
    For I live within your heart…

    Gordana

  2. Liječničkom pogreškom ja sam izgubila majku.S vama u vašoj boli iskreno suosjećam i umjesto cvijeća i svijeća ostavljam stih.

    U pauzi dva bola
    prozivam vas krvnike.
    Pokažite mi krvave ruke što
    u očima majke dozvaše slutnje.
    Misli su vaše rasuti pepeo
    koji nikad sakupiti nećete.
    Ubili ste ga.
    Istrgnuli iz utrobe nježnost
    neprobuđenu
    u njegovom svilenom
    svijetu obezglavili ste ljubav.
    Vama je svejedno.
    Nikad niste drhtali kraj
    njegove dječije postelje.
    Niti su vas zaboljele
    ove moje progutane suze.
    Umjesto sinovljevog čela
    nikada niste rukom
    zalutali u prazninu
    ni sapleli se o bol
    bosim stopalima
    tražeći odraz njegovoglika
    u zamućenim zjenicama.
    Zato sad u pauzi dva bola
    tugu do grla zakopčavam
    prije nego podignem ruku.
    Još jučer sam ga pod srcem nosila
    danas ste mi srce iščupali.
    Ne proklinje majka vaše okrutne oči
    u kojima se ogleda stoljećima.
    Što učiniste jednom od mojih najmanjih
    sebi učiniste.
    Lucia

  3. Drage moje Gordana i Lucia, hvala vam na stihovima…
    Svaki dan se pitam koliko nas je jos unesrecnih od ruke ubica u belom?

    “Zato sad u pauzi dva bola
    tugu do grla zakopčavam
    prije nego podignem ruku”

    A RUKA PRAVDE ce se podici sigurno…

Komentariši