Dobrodošli na moj blog. Ovaj blog posvecujem svom voljenom sinu Denisu koji je zbog pogresne dijagnoze preminuo na Internoj klinici UKC-a Tuzla 25.07.2005. god. u 26-oj godini zivota. "GRESITI JE LJUDSKI, ALI U GRESKAMA USTRAJATI OBELEZJE JE LUDAKA"
Tuzno je brojati tako dane i mjesece necijeg neprisustva , a posebno tako vaznih ljudi, jos je gore sto ne postoji niti jedna rijec utjehe koju bih vam mogao reci, jedino eto da suosjecam s vama djelic vase tuge onoliko koliko mogu…
Hvala SOKO… neprisustvo voljenih je (samo) fizicko neprisustvo. Moje misli su svakodnevno s njima, posebno s mojim cedom…
Zivot je okrutan, jos kao mala, u osnovnoj skoli, cesto sam se pitala ZASTO smo uopste stvoreni? Zasto? Cudno je to koliko jedan covek moze (i mora) da izdrzi…
Valjda smo i stvoreni za to – da izdrzavamo i da se borimo. Mene moja borba za istinu i pravdu drzi u zivotu. Ako se ne bori, covek i ne zasluzuje da se naziva covekom.
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
Tuzno je brojati tako dane i mjesece necijeg neprisustva , a posebno tako vaznih ljudi, jos je gore sto ne postoji niti jedna rijec utjehe koju bih vam mogao reci, jedino eto da suosjecam s vama djelic vase tuge onoliko koliko mogu…
Hvala SOKO… neprisustvo voljenih je (samo) fizicko neprisustvo. Moje misli su svakodnevno s njima, posebno s mojim cedom…
Zivot je okrutan, jos kao mala, u osnovnoj skoli, cesto sam se pitala ZASTO smo uopste stvoreni? Zasto? Cudno je to koliko jedan covek moze (i mora) da izdrzi…
Valjda smo i stvoreni za to – da izdrzavamo i da se borimo. Mene moja borba za istinu i pravdu drzi u zivotu. Ako se ne bori, covek i ne zasluzuje da se naziva covekom.