DENIS – 107 MESECI TISINE…

weza svijece (21)

Tisina…

Vristi tisina… Moja tisina… Tvoja tisina… Sine moj… Odavde do vecnosti…

“Nigdje nikog nema:
Ni covjeka, ni ptice.

Prolazim kroz tisinu.

Pusto mi je srce.
I zalosno lice.”

(“Pustos” – Dragutin Tadijanovic)

4 komentara

  1. eh, golema je tvoja bol, majko! I bremenita je tvoja tišina! A tako bih ti htjela ublažiti taj preteški teret što te pritiska i neda ti da dišeš! Ostaje ti sjećanje i neka te ono hrani i muku blaži, majko. Znaj: sin tvoj ne bi htio da toliko patiš. zato, ako možeš, ako imaš snage, nemoj! Živi od lijepih sjećanja.

  2. Hvala zrnoljubavi… kako bih i zivela da nemam lepa, prelepa secanja na prekrasnog COVEKA – mog sina? Upravo ta secanja mi i pomazu da zivim.
    Kazu: “Niko ne zivi od snova, ali ko sanja – JOS je ziv!”
    Ja sanjam… 9 godina…

Komentariši