Tisina…
Vristi tisina… Moja tisina… Tvoja tisina… Sine moj… Odavde do vecnosti…
“Nigdje nikog nema:
Ni covjeka, ni ptice.
Prolazim kroz tisinu.
Pusto mi je srce.
I zalosno lice.”
(“Pustos” – Dragutin Tadijanovic)
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
eh, golema je tvoja bol, majko! I bremenita je tvoja tišina! A tako bih ti htjela ublažiti taj preteški teret što te pritiska i neda ti da dišeš! Ostaje ti sjećanje i neka te ono hrani i muku blaži, majko. Znaj: sin tvoj ne bi htio da toliko patiš. zato, ako možeš, ako imaš snage, nemoj! Živi od lijepih sjećanja.
Hvala zrnoljubavi… kako bih i zivela da nemam lepa, prelepa secanja na prekrasnog COVEKA – mog sina? Upravo ta secanja mi i pomazu da zivim.
Kazu: “Niko ne zivi od snova, ali ko sanja – JOS je ziv!”
Ja sanjam… 9 godina…
Utjehe nema, ublažavanja boli nema, kako vrijeme prolazi bol jača i jača, uz najgorče saznanje da ubice bezbrižno žive svoj život.
Četiri poznata UKC-eova egzekutora sa poznatim i NN naredbodavcima iz pozadine.